historijat zoi84

Ceremonija otvaranja

zimskih olimpijskih igara ‘84

Sarajevo 1984 Zimske OI, Ceremonija otvaranja © 1984 – Comité International Olympique (CIO)

Prve ideje o ovom hrabrom poduhvatu zaiskrile su krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u studijama o razvoju skijanja i zimskog turizma u Bosni i Hercegovini. U raspravama o njima 1970. došlo se do zaključka da sarajevski region ima prirodne mogućnosti za organizovanje Igara, ali da treba uporno raditi na svim poljima kako bi maštanje postalo realnost.

Sretna je okolnost bila da je baš u to vrijeme startovao Program zaštite čovjekove okoline kroz koji je u nekoliko godina realizovan veliki investicioni zahvat na rekonstrukciji i proširenju kompletne infrastrukture grada, sa uvođenjem gasnog sistema, čime je Sarajevo dobilo mnogo toga što mu je nedostajalo da bi se kandidovalo za domaćina najveće sportske manifestacije.

Sama želja o organizovanju ZOI bila je povod jednom novom izazovu sa tačno utvrđenim ciljem – dobiti Igre!

U aprilu 1971. završene se prve analize o društvenoj opravdanosti i mogućnostima organizovanja ZOI u Sarajevu. Materijal je s pažnjom razmatran u užem krugu odgovornih ljudi, ali iz objektivnih razloga nije zvanično predstavljen javnosti. Prije tog čina, trebalo je izgraditi atmosferu povjerenja i motivisati sve snage bez kojih se poduhvat ne be mogao izvesti. To je potrajalo sve do marta 1977. kada je elaborat inoviran i upućen Predsjedništvu BiH. Ono ga je razmatralo na sjednici 13. maja, ali ga nije usvojilo, nije čak ni istaklo ZOI kao činjenicu. No, donijelo je zaključak da treba nastaviti aktivnosti u sagledavanju mogućnosti izgradnje zimskih centara u Republici.

A to je bilo dovoljno radnoj grupi da, uz prikupljanje širih informacija, pogotovo o ekonomskim parametrima, dalje razvija ideju o kandidaturi. Aktivnost je intenzivirana, pa je radna grupa prerasla u Pripremni komitet, kojim je rukovodio bivši gradonačelnik i predsjednik Smučarskog saveza BiH Dane Maljković. Do 10. septembra polazni materijal je dobio svoju konačnu formu, nakon čega su sačinjeni tekst kandidature i pisma Jugoslovenskom olimpijskom komitetu, Jugoslovenskom savezu za fizičku kulturu, Skupštini Grada Sarajeva, Republičkom Izvršnom vijeću i Saveznom Izvršnom vijeću, jer se bez njihovih saglasnosti nije mogla nastaviti procedura kandidovanja.

Ovim je sa „olimpijskog elaborata“ skinut veo tajnosti i 14. oktobra 1977. u novinama je osvanula vijest da će se Sarajevo kandidovati za organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984. U tom trenutku znalo se da „bijelu olimpijadu“ žele i Francuska, Japan, Švedska i Čehoslovačka, i da se u toj konkurenciji Jugoslaviji i Sarajevu daju male šanse. Međutim, tako nisu mislili kreatori našeg olimpijskog projekta. Bili su uvjereni da ih ono što rade vodi do cilja.

Brinule su ih samo saglasnosti koje su postepeno i sporo stizale, a vrijeme je brzo proticalo, pa su 19. novembra Međunarodnom olimpijskom komitetu uputili pismo s molbom da se rok za podnošenje kandidature pomjeri sa 01. na 31. decembar. Istovremeno, Pripremni komitet je 21. novembra prerastao u Kandidacioni, a tim stručnjaka je do polovine decembra završio sve odgovore na upitnike MOK-a i utvrdio lokacije sportskih i drugih objekata neophodnih za održavanje Igara. Tadašnjem predsjedniku MOK-a, lordu Kilaninu (Killanin), to je bilo dovoljno da se uvjeri kako je Sarajevo ozbiljan kandidat.

Posebnu garancuju tome dalo je Savezno izvršno vijeće, koje je 24. novembra otklonilo sve dileme i objavilo da se Grad Sarajevo i Jugoslovenski olimpijski komitet prijavljuju kao kandidati za organizaciju Igara 1984.

Kandidatura je u kancelariji MOK-a u Lozani (Lausanne) osvanula 03. januara 1978.

Uslijedile su potom brojne inspekcije međunarodnih eksperata koji su u Sarajevu provjeravali realnost obećanja i procijenjivali mogućnosti našeg glavnog grada. Sve je to trajalo do 18. maja kada je MOK na zasjedanju u Atini donio konačnu odluku.

Sarajevo 1984 Zimske OI, Organizacija Igara
Posjeta MOK-ove delegacije Sarajevu, Lord KILLANIN, Predsjednik MOK-a (do 1980),
Juan Antonio SAMARANCH, Predsjednik MOK-a (od 1980), Anton SUCIC, Potpredsjednik Organizacionog komiteta OI
© 1978 – Comité International Olympique (CIO)
Tri grada bila su u konkurenciji: Saporo, Geteborg (Göteborg) i Sarajevo. U prvom krugu Saporo je dobio 33, Sarajevo 31, a Geteborg 10 glasova, dok je jedan listić bio nevažeći. Eliminacijom Geteborga, članovi MOK-a u drugom krugu opredjeljivali su se između Sapora i Sarajeva. U ovom nadmetanju Sarajevo je sa 39:36 odnijelo pobjedu i dobilo Igre. Lord Kilanin svečano je objavio: „Sarajevo, Jugoslavija, domaćini su Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.“

Čestitke Sarajevu stizale su sa svih strana, a grad je ubrzo postao ogromno gradilište, jer je u trenutku dobijanja Igara imao samo jednu ledenu plohu u „Skenderiji“ i skroman Ski-centar na Jahorini. Sve drugo trebalo je graditi. I to udarnički.

Sarajevo 1984 Zimske OI – Izgradnja Olimpijskog sela Mojmilo
© 1984 – Comité International Olympique (CIO)
Iz godine u godinu nicali su prekrasni objekti: Zetra, staza za bob i sankanje, skakaonice, dvorane, „bijele pruge“, žičare, hoteli, Olimpijsko selo i novinarsko naselje sa 2.640 stanova, saobraćajnice u pravcu planina i 28 zimsko-sportskih centara u Republici, koji su potvrdili da je Olimpijada, uz sve humanističke i sportske domete, za BiH i razvojna šansa.